Svima nam je poznata ova izreka!

 

Psići, kao bića puna odanosti i ljubavi zaslužila su titulu čovjekovog najboljeg prijatelja svojom naklonošću i tim toplim pogledom kojim pažljivo upijaju svaki naš korak!

Kako li je ovo divno prijateljstvo čovjeka i psa započelo?

Vjerovali ili ne, sve je započelo – pokapanjem!

Nakon prijelaza divljih u pripitomljenu životinju, arheolozi tvrde da su ljudi upravo pokapanjem psa kojeg bi pripitomili počeli tvoriti sponu između tih dvaju svjetova! Tretirajući ih kao svoju vrstu, ljudi bi pokapanjem svojih životinja odavali počast njihovim životima. Iskazujući takvo poštovanje, dvije se vrste počinju zbližavati u nešto što će kasnije biti prozvano – zajednicom.

Prije godina psi postaju radni psi i čuvari jer ljudska zajednica mijenja način života – prestaje biti nomadska te ljudi naseljavaju različita područja i počinju se baviti djelatnostima poput poljoprivrede!

Sukladno tome, mijenja se čak i pseći DNA! Ne nalikujući više na svoje pretke mesojede, psi dobivaju sposobnost probaviti škrobnu hranu iz ljudske prehrane!

Pa čovjek i pas su već tada dijelili toliko mnogo toga!

Stare civilizacije poput Grčke i Egipta ukazuju na prisutnost pasa i umjetnosti na skulpturama i kipovima u iscjeliteljskim hramovima, kao i na egipatskim muralima na kojima se moglo primijetiti faraone s kućnim ljubimcima! Svijet starih civilizacija otvara portal onoga što danas nazivamo „pas kao terapija“.

Ipak, viktorijanskom dobu možemo zahvaliti na stvaranju odnosa s psima kakvog imamo danas!

Britanija postaje središtem uzgoja pasa – psu više nije mjesto izvan kuće, on sada igra veliku ulogu u odgoju djece koju podučava disciplini i odgovornosti!

Tim putem dva se svijeta stapaju u jedan – pas ne samo da koegzistira uz čovjeka, već izgrađuje njegov svijet, ukazuje mu na vrijednosti i stvara neraskidivu sponu zvanu prijateljstvo!