Dok jedni tvrde kako životinje, kao živa bića sposobna za emocije i reakcije svakako moraju posjedovati dušu, drugi pak tvrde kako životinja operira po principu svog instinkta, odbacujući ideju posjedovanja duše.

 

Kao ljubiteljima životinja doima nam se prikladnim vjerovati kako naši psići ili mace imaju dušu – pa pokazuju nam to svakodnevno!

Uostalom, gdje dlakavci odlaze kada napuštaju ovaj svijet?

 

Prema teolozima, inteligencija i određena doza svjesnosti životinje ne čine duševnim bićima. Životinje se smatraju živim bićima koja posjeduju „dah života“, dok dušu može imati samo čovjek koji je superiorniji od životinje.

 

Pa ipak!

 

Dok se čovjek na različite načine pokušava povezati s Bogom ili nečime u što strogo vjeruje, on također ulaže mnogo truda pokušavajući se fokusirati na sadašnjost!

Životinje su ovdje potpuno drugačije!

Psiće i mace nećete pronaći kako satima mirno sjede pokušavajući pronaći svoj mir – oni su u potpunosti povezani sa sadašnjim trenutkom, uživajući u svom prirodnom meditativnom stanju.

Dok čovjek odvaja vrijeme kako bi se vratio samome sebi, životinja to čini toliko efikasno – svojim postojanjem!

 

Za nas je bitan odmak od egoizma zbog kojeg vjerujemo kako sve počinje i sve završava upravo s nama te uvažavanje činjenice da, ukoliko je tijelo samo pokrivač duše – onda ju zasigurno posjeduju i naš ljubimci!

Vratimo se ka pravom izvoru duhovnosti i priznajmo si kako su životinje uistinu – bića ispunjena dušom!